Išao jedan putnik cestom , koja je vodila u veliki grad . Jedna je žena sedela na rubu ceste , te on zastane da se kod nje raspita o gradu , u koji je namerio .

“ Kaži mi , kakvi su ljudi u onom tamo gradu ? “
Žena ga pogleda . “ Kakve si ljude susretao u mestu odakle dolaziš? “
“ Odvratne “ , požali se putnik . “ Sve gore od gorih. Škrtice, nepouzdane , lažljivce , ljude vredne svakoga prezira . “
“ Ah “ , reći će žena , “ žalim , ali takve ćeš iste zateći u gradu u koji si se uputio . “
Čovjek uzdahnu , i produži namrštena čela .

Nedugo potom naiđe još jedan putnik . I on zastane da bi se raspitao o gradu . I opet ga žena upita kakvi su bili ljudi , koje je ostavio za sobom u mestu odakle je došao .
“ Bili su to dobri ljudi , pošteni , marljivi , istinoljubivi , i velikodušni . Lako su praštali tuđe greške i zablude . Zaista mi je žao što sam se morao od njih rastati . “
“ Ne brini “ , reče mu žena . “ Takve ćeš iste sresti u gradu u koji si se zaputio . „